IZJAVA SKUPINE HRVATSKIH I SLOVENSKIH SVEĆENIKA U AMERICI IZ GOD. 1916.
Među rezolucijama i izjavama Hrvata u Americi veoma je značajna, ali zadugo „politički nekorektna“, izjava skupine hrvatskih i slovenskih svećenika iz god. 1916. Oni koji su prikupljali dokumente o stvaranju prve Jugoslavije (odnosno kraljevine SHS) redovito su ignorirali postojanje ove (i sličnih) izjava, jer je bila antijugoslavenska.
Iza „Naše Izjave“ slijedi komentar „K Našoj Izjavi“ kojega je također vrijedno pročitati da bi se sagledalo političke prilike među Hrvatima tog sudbonosnog vremena, a to nam može i treba poslužiti kao ogledalo u prosuđivanju hrvatske povijesti zadnjih skoro stotinu godina.
Većina Hrvata u domovini (a i u iseljeništvu) nije nikad ni čula za ove i slične dokumente iz povijesti Hrvata u svijetu, pa ih ovdje donosimo na uvid da bi ukazali na činjenicu da su već tad mnogi Hrvati dobro razumjeli i ukazivali na opasnost koja čeka Hrvatsku i Hrvate ako se ujedine sa Srbima.
Povijesne odluke i događji se ne mogu promijeniti, ali se može i treba od povijesti učiti, posebice kad se rad o sudbini hrvatskog naroda i države.
Iz „Naše Izjave“
[Hrvatski] „narod ne traži osloboditelja niti ih očekuje izvana, nego iz samoga sebe, jer vjeruje u sebe da imade jakosti i samopouzdanja u radu i ustrajnosti u borbi za slobodu, koju vodi kroz stoljeća, koju će cijeniti i štovati, jer će ju sam izvojštiti. Oni, koji dvoje o sposobnosti naroda, da bi se sam oslobodio, niječu njegov opstanak. Narodi, kojima drugi dadu slobodu, postaju njihovi malodobnici.“
„Mi ne idemo ni u Srbe, ni u Jugoslavne, ni u Srbo-Hrvate, nego ostajemo Hrvati, braća ostalim Slavenima, ali svaki u svojoj kući, i na svojoj zemlji i u opsegu svojih prava, jer smo se tako razvijali i povijest svoju stvarali od početka naseljenja pradjedova naših u sadanju domovinu našu.“
„Slobodna i ujedinjena Hrvatska u uredjivanju svojih medjunarodnih pravnih i političkih odnošaja ugovarati će i sklapati će ugovore i zakone po načlu: „regnum regno non praescribit leges“. Država državi ne propisuje zakona.“
Iz „K Našoj Izjavi“
„Naši jugoslavenski leaderi htjeli bi nas uvjeriti, al dakako samo praznim riječima, da su se Srbi preko noći promijenuli. Takovo psiholožko čudo se ne dogadja preko noći.“
„Mi vam se zahvaljujemo na srpskim i talijanskim osloboditeljima uz tu cijenu. Mi hoćemo „Hrvatsku Hrvatima“!“
„Srbi su, dosljedno svojemu šovinizmu i nijekanju Hrvatstva, na sve moguće načine i svagdje radili proti Hrvatstvu. U Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini kano i u Dalmaciji bili su uvjek glavno orudje proti svakom hrvatskom pokretu u rukama protuhrvatskih vlada.“
„Srbska beogradska propaganda je tako daleko zavela pravoslavne živalj u hrvatskim zemljama, da je ovaj svaki čas bio spreman na masacre svega, što se zove hrvatsko.“
„Koliko ima danas pravoslavnih u hrvatskim zemljama, koji nisu pripravni svaki čas izdati Srbiji svoju hrvatsku domovinu?“
„Vi ste se odrekli samostalnosti svoje domovine, prava na samostalnu eksistenciju i prelazite u vašu ludu „Jugoslaviju“ u kojoj će Hrvatska izgledati onako, kako smo vam rekli u „Izjavi“ i u ovim člancima. Entente vaša spasiteljica pozvala i Talijane na račun naših hrvatskih zemalja, a vi to, hoćeš, nećeš odobravate i morate joj ljubiti ruke.“
„Mi se u „Izjavi“ pozivljemo na sva naša prava historična i narodnosna; dočim si vi svega toga odrčete. Vi ste pravi matricidae —majko-ubojice. Vi ćete i opet graknuti, kako će u Jugoslaviji biti spas i sloboda za sve jednaka; al ste sami uvjereni, da će Jugoslavija za Hrvate izgledati onako, kako smo vam ovdje rekli, jer vi dobro poznate što hoće Srbi i Talijani — ti vaši ortaci — od naše domovine.“
„Neće Srbi da čuju o savezu slobodne, samostalne i cjelokupne Hrvatske sa Srbijom, jer bi to značilo raditi proti njihovoj zavetnnoj misli, koja nepoznaje ni Hrvatske ni Hrvata.“