Povijest društva “Hrvatska žena grana broj 1” – A History of “Croatian Woman Branch # 1”

Povijest društva “Hrvatska žena grana broj 1”, Chicago

1929. – 2009.

Društvo „Hrvatska žena“ osnovano je davne 1921. godine u Zagrebu s dobrotvornim ciljem „pomaganja hrvatskoj sirotinji, katoličkom življu, te dobrim Hrvaticama bez imetka“. Njen osnutak je vezan za cijeli jedan pokret koji seže u srednji vijek, a posebice u XIX. stoljeće kada su osnivane mnoge zaklade, bratovštine i udruženja s ciljem pomaganja nevoljnima. Ni Hrvati, niti njihova društva, u tome ne bijahu iznimka. Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranjem Kraljevine, a kao rekacija na velikosrpske ideje i ugroženost opstojnosti hrvatskog naroda, osnivanju se različita društva. Tako su žene uključene u Radićevu stranku osnovale društvo pod nazivom „Hrvatsko srce“, a osnivaju se i mnoga tzv. Gospojinska društva s istim ciljem. Upravo ta društva bila su preteče osnivanju društva “ Hrvatska žena“.

Društvo “Hrvatska žena“ je osnovala Marija Kumičić, a za prvu voditeljicu Društva izabrana je gospođa Zora pl. Trnski, a njene potpredsjenice bijahu Ivka barunica Ožegović i gospođa Marija Kumičić. Sama imena ovih dičnih žena govore o ozbiljnosti pothvata, te o njegovu kulturnom utemeljenju. U prilog njihovoj ozbiljnosti i odgovornosti spram onih koji pate, a koji su istog roda, govori i činjenica kako su uskoro nakon osnivanja Društva organizirani ogranci diljem Hrvatske: u Petrinji (srpanj, 1921.) u Osijeku (srpanj, 1921.), u Požegi (1921.), u Karlovcu (rujan 1921.), u Jastrebarskom (1922.), te Sisku, Daruvaru, Brodu na Savi, Gospiću, Ogulinu, Vukovaru i drugim gradovima širom Hrvatske.

Bijaše to od samog početka snažno organizirano Društvo s jasnim ciljevima na kulturnom i humanom polju. Njihova dobrota seže daleko, za njih se čuje od mnogih , a njihova ljubav nalazi korijena i daleko od domovine, gdje god žive Hrvati. Njihov rad najbolje je izražen već na samom početku u Pravilu Društva kojeg su izradile gospođe Slava Furst i Julka Patriarch, a koje je odobreno 21. svibnja 1921. U njemu se ističe:

“Zadatak je društva da goji među hrvatskim ženama smisao za društvenost, koja će rađati inicijativom i akcijom na nacionalnom i feminističkom polju, na polju čovječnosti, prosvjećivanja, morala, narodnog zdravlja, društvenosti i privrede.” Da bi žene što bolje ostvarile ove zadane ciljeve odmah su osnovani odsjeci, prosvjetni, feministički, privredni i socijalni. Pjesnički te ciljeve skladno spjeva Josipa pl. Glembay u Osijeku 1922:

“Za dom svoj živi, pati i radi

Sloga Hrvata nam je spas

Doći će i vama sretni dani

Zapjevajmo u sav glas

Ljubit slobodu, a mrzit zlo

Hrvatske žene geslo je to’.”

Njihova žar i ljubav prema svom narodu vodila ih je k aktivnostima na svim poljima te dovela Društvo u sukob s vlastima. Već dvadesetih godina u srpskoj monarhiji Društvo je bilo zabranjivano zbog “nacionalističkog i separatističkog djelovanja”. Zbog pozivanja istaknutih hrvatskih javnih djelatnika na skup obilježavanja imendana dr. Starčevića i Radića na koji se odazvalo oko 1000 ljudi, država je 12. lipnja 1922. zabranila društvo “Hrvatska žena”. Gotovo isti tjedan slična sudbina se dogodila i društvu u Karlovcu. Ove zabrane su bile kratkotrajne. Iako je Društvo u svim gradovima zbog svog izrazitog domoljublja bilo kažnjavano i zabranjivano, ono je dvadesetih i tridesetih godina ipak odlučno nastavljalo svoj rad. Njegov konačni slom i završetak rada dogadja se u vrijeme NDH-a, kada je zakonskom odredbom države NDH-a 5. svibnja 1943. godine “Društvo Hrvatska žena” nakon pune 22 godine “dobrotvornog, kulturno-prosvjetnog i rodoljubnog rada” prestalo djelovati. Oduzete su sve prostorije u matičnoj kući koja se nalazila u Patačićkinovoj ulici broj 1a.

Društvo “Hrvatska žena” u Americi

Već nekoliko godina nakon osnivanja Društva u Zagrebu, 27. siječnja 1929. godine, utemeljeno je Društvo “Hrvatska žena, Grana br. 1 – Chicago”. Početak je bio uistinu zanimljiv, a kada govorimo o povijesnom pregledu nastanka socijalnih, humanitarnih, pa i političkih ustanova, onda svakako moramo priznati da je to uvijek djelo pojedinaca koji su imali jasnije vizije, ciljeve i poglede od drugih. Takvu jednu viziju imaše gospođa Agata Djurak kada se sa svojom kćeri Vilmom Strunjak obratila vlč. Inocentu Bojaniću, o. dominikancu iz Hrvatske župe Presvetog Trojstva u Chicagu. Izrazile su mu želju za osnivanjem društva koje bi se bavilo kulturnim i humanitarnim radom. Vlč. Bojanić im izlazi u susret dajući im svesrdnu podršku. Uskoro dolazi do prvog inicijativnog susreta s kojeg je vrijedno zabilježiti slijedeća imena: Klara Škvorc, Barbara Balija, Rozalija Kovačević-Kirin, Rozalija Sedar-Vuksanović, Frances Frkonja, Mary Karačić, Borislava Absac, Ruža Cesar, Magdalena Guldenpfening. Društvu su dale ime “Hrvatska žena, grana br. 1 – Chicago”. Za prvu predsjednicu su izabrale gospođu Klaru Škvorc. Već na samom početku Inicijativni Odbor je odredio svrhu i ciljeve društva: “djelovati na kulturnom i humanitarnom polju i ujedno upoznati Amerikance i strance s Hrvatskom i njenom kulturom.” I od početka, članice ovog vrijednog Društva počele su ostvarivati upravo taj određeni cilj. Organizirale su brojne izložbe i zabave te nastupale u svim aktivnostima koje su Hrvati Chicaga pripremali. Njihova aktivnost uskoro prelazi granice grada Chicaga te dolazi do osnivanja još 26 grana diljem Amerike. Već na početku, Društvo je legalizirano dobivši državnu dozvolu i svoju povelju (charter).

Tridesetih godina i posebice četrdesetih godina u vrijeme rata, Društvo pomaže Crveni križ i vojnike – kako američke tako i hrvatske. Pomažu lokalne bolnice, šalju vojnicima pakete i uplaćuju novac u zajedničke fondove osnovane u tijeku II. svjetskog rata. Domovinu Hrvatsku takodjer pomažu u vrijeme ratnih nedaća, te šalju pakete pomoći u daleku i dragu domovinu. Po završetku rata i tijekom masovnog stradanja u domovini i patnje hrvatskog naroda u izbjeglištvu, Hrvatska žena slala je pomoć hrvatskim izbjeglicama i sirotinji u logore diljem Europe i Južne Amerike.

Stišavanjem poratnih nedaća, Društvo se vraća kulturnom radu, te pomaže hrvatske studente, posebice na Duquesne University, kako bi što bolje naučili pjevati hrvatske pjesme i svirati tamburicu i na takav jedinstven način promicati hrvatsku kulturnu baštinu. Upravo takvim radom one su uspjele dvije objektivno različite kulture; američku i hrvatsku stalno sjedinjavati i približavati jednu drugoj. Mlađe generacije Hrvata upravo su po tim aktivnostima naučile biti jedno, iako su trajno obilježeni dvjema kulturama. Kao ilustracija toga može nam poslužiti pjesma koju napisa još 1922. prva predsjednica Društva Klara Škvorc:

“Ja sam rodjen Amerikanac,

Ali ipak nisam Indijanac.

Moja me je majka naučila,

da mi je mila još jedna domovina.

Prva mila domovina moja,

Jeste zemlja Georga Washingtona,

A to mi je i ponos i dika,

Jer se zove Slavna Amerika.

A druga je domovina mila

Gdje se Otac i Majka rodila,

A to vam je ona gruda sveta

Hrvatska nam na tisuće ljeta.

I zato se ja ponosim s tim

Jer sam, Hrvatske majke sin.

Živila naša Amerika!

Živila naša Hrvatska!”

Pedesetih, šezdesetih pa i sedamdesetih godina, kada su domovinu (iako nedostupnu u komunizmu) snašle elementarne nepogode, poplave i potresi, Društvo ponovno šalje novčanu pomoć kao i pomoć u hrani i lijekovima. Tih godina su i mnogi hrvatski misionari pošli diljem svijeta navještajući kršćansku ljubav. Njihov život prečesto bijaše bijeda i neimaština. Hrvatska žena se brine i za njih, te im šalje pomoc kao i hrvatskim župama, školama, te obiteljima hrvatskih robijaša diljem svijeta.

Aktivnosti Društva u novije vrijeme

Društvo “Hrvatska žena, grana broj 1” ponaosob je vrlo aktivno u hrvatskoj zajednici grada Chicaga u posljednjih 20 godina. Njezina socijalna, humanitarna, kulturna, prosvjetna i nacionalna aktivnost zaista je veličanstvena. Spomenuti ćemo ovdje samo jedan mali dio velikih aktivnosti. Vec 1988. Društvo pruža pomoć hrvatskim književnicima u domovini kao i hrvatskim rodoljubima i aktivistima na raznim poljima djelovanja, diljem svijeta. Njihova pomoć karitativnim udrugama nastavak je tradicije i karizme koju Društvo njeguje od početka. Već tada, dok je komunizam još bio snažan u Domovini, oni potpomažu hrvatske producente u nastajanju filmskih zapisa o tragediji nacije u zadnjih 50 godina. Isto tako pomažu se i hrvatski zatvorenici u americkim zatvorima.

1989. godine Društvo slavi svoju 60. obljetnicu postojanja. Tom prigodom iz Domovine dolazi poznata liječnica dr. Ružica Ćavar, borac za ljudska prava Hrvata, posebice na medicinskom polju. Njezina nazočnost na ovoj obljetnici i govor o neizbježnim demokratskim promjenama u Domovini motiviralo je mnoge Hrvatice grada Chicaga da pristupe Društvu. Njezina nazočnost je zaslužna da se broj članica penje na divnih dvije stotine.

Dolaskom godine 1989., a to znači i godina uoči stvaranja hrvatske države, “Hrvatska žena” se aktivno uključuje u pomoć i nastojanje da se snovi povijesti što lakše ostvare. Tako već na početku materijalno pomažu Franju Tuđmana, budućeg hrvatskog predsjednika te ostale aktivne javne djelatnike u domovini i svijetu čija imena su obično bila pisana crnim slovima, a druženje s njima bilo više nego opasno.

Početkom devedesetih

Prijelomne 1990. godine novije hrvatske povijesti, Društvo izgrađuje jače veze s domovinom te svojim prilozima podupire i Crkvu i državu na putu k slobodi, neovisnosti i budućnosti. Iako domovina zove i treba pomoć “Hrvatska žena” nastavlja pomagati pojedince i obitelji u njihovim često hitnim slučajevima. Tako se pomažu oboljela i slijepa djeca itd. U ljeto 1990. godine u Hrvatsku putuju predsjednica Zlata Ivezic, tajnica Milica Trutin i rizničarka Nevenka Jurković. I nakon pune 43. godine u središnjem hrvatskom gradu, Zagrebu, osnivaju inicijativni Odbor Hrvatske žene u Domovini. Ovo su prva nastojanja i koraci povratka na izvore.

U jesen iste godine “Hrvatska žena” po prvi put održava Modnu Reviju koja postaje tradicionalna jesenska manifestacija Društva. Ovom revijom Društvo prikuplja znatna materijalna sredstva koja onda odmah upućuje u domovinu. Mjesec listopad 1990. posebice je važan u povijesti Društva “Hrvatska žena grana broj 1”, Chicago. Naime tada, 25. listopada 1990. predsjednica Društva, gospođa Zlata Ivezić odlazi na osnivačku skupštinu Hrvatske žene u Zagrebu i nosi im znakoviti povijesni dar neizbrisive povezanosti:

– izvorni barjak “Hrvatske žene”

– grb “Hrvatske žene”

– 2,000 dolara pomoći za početak rada.

Iste godine pomažu se i stradali rudari u rudniku Tuzla, te središnji katolički Karitas u Zagrebu. Godina 1990. je važna ne samo za ostvarenje povijesnog sna o državnosti Hrvata, nego i za budućnost samog Društva “Hrvatska žena”. Naime te godine sastaje se Uprava društva i svi članovi društva kako bi izglasali ciljeve i zadaće rada ovog Društva. Njihova vizija ukratko obuhvaća slijedeće:

* skupljanje humanitarne pomoći i rad na pripremanju kontejnera za Hrvatsku

* slanje pisama raznim ustanovama

* prodaja kolača i hrvatskih umjetnina s ciljem prikupljanja sredstava

* organiziranje javne molitve krunice i međugorskih molitvenih skupina

* prikupljanje financijskih sredstava

* organizacija dobrotvornih banketa

* prodaja maslinovih grančica s crveno-bijelo-plavom trakom na Cvjetnicu u hrvatskim župama grada Chicaga

* organiziranje godišnje modne reviju (Fashion Show)

Već u proljeće 1991. godine kada domovina zapada u političko-ustavne, državotvorne i regionalne krize, Društvo prepoznaje potrebe naroda i šalje prvi kontejner pomoći u domovinu. To je ujedno početak sveobuhvatne pomoći koje će Društvo slati u više od 100 kontejnera i vrijednosti više od 10 milijuna američkih dolara. Žene, članice Društva razvijaju svoje aktivnosti i traže nove načine kako bi, iako daleko, bile blizu onima koji pate. Kao plod takva razmišljanja one na Cvjetnicu 1990. godine po prvi put prodaju znakove mira-maslinove graničice u svim hrvatskim župama grada Chicaga. Od tada do danas to ostaje vrlo draga i plodonosna tradicija. Iste godine kada se mnogi prilozi Hrvata Amerike slijevaju u Hrvatski Nacionalni Fond i Hrvatska žena ne izostaje, nego već na početku daruje tom fondu u Chicagu 15,000 američkih dolara. U isto vrijeme šalju pomoć od 5,000 dolara za lijekove u Hrvatsku te 10, 000 dolara za stradale u već započetom ratu.

Kao što sam spomenuo na početku, njihova aktivnost nije samo humanitarna. Žene su aktivno sudjelovale i dizale svoj glas u borbi protiv rata, nasilja i jednostranosti američkih i europskih državnih kabineta. Tako Društvo održava molitvu bdijenja sa svijećama ispred gradske vijećnice u Chicagu, organizira demonstracije, šalje na tisuće pisama američkim kongresmenima u Washigton, D.C., skuplja peticije za priznavanje Hrvatske Države itd.

Valja spomenuti aktivno sudjelovanje i svih hrvatskih župa grada Chicaga u svim hvale vrijednim pothvatima Hrvatske žene. Župe su pomagale na različite načine sve akcije, ustupajući uvijek svoje prostorije, utjecaj i tradiciju.

Godine 1992. predsjednicom društva postaje gospođa Nevenka Jurković. Aktivnosti se nastavljaju i množe. Pomaže se izdanju knjige prof. P. Cohena o stradanju Židova u Srbiji, kupovini medicinskih aparata, pojedinačne pomoći hrvatskim ratnim invalidima i stradalnicima rata. Zbog sve većih takvih potreba Društvo organizira banket u ožujku 1992. ciji prihod je išao za pomoć hrvatskim invalidima, a već u travnju za pomoć hrvatskoj ratnoj siročadi. Prepoznajući opasnosti Istoka u Slavoniji i prepolovljavanja Istočne Hrvatske Društvo šalje pomoć gradu Osijeku od 4,500 dolara. U toj godini, gotovo svaki mjesec Društvo organizira humanitarne bankete za pomoć domovini, kao i za pomoć pri plaćanju kontejnera koji sve češće odlaze put Hrvatske. Želeći i na političkoj sceni učiniti što više Društvo pomaže pri dolasku uglednog američkog Senatora D’Amata u Hrvatski kulturni centar-Chicago. Sve učestalije članice Društva prodajom kolača poslije svetih misa u hrvatskim župama, pokušavaju puniti fond koji pomaže i obnavlja domovinu.

Već početkom godine 1993. kada je najavljeno da se počima s obnovom tek kupljenog prvog hrvatskog veleposlanstva na američkom tlu, Društvo šalje svoj doprinos. U ožujku nakon stizanja užasnih vijesti iz karlovačkog kraja, “Hrvatska žena” šalje pomoć karlovačkoj bolnici (10,000 dolara), a u mjesecu lipnju održava banket za žrtve silovanja i tom prigodom iz domovine pozivaju gospođu Jadranku Cigelj, jednu od preživjelih iz pakla srpskih logora. U istom mjesecu predsjednica Društva, gospođa Jurković i dopredsjednica Marica Tomačić odlaze u Zagreb na Prvi Hrvatski Sabor Hrvatske žene. Tim činom povijest se ponavlja i tako dokazuje da su svi napori kroz 70 godina Društva “Hrvatska žena grana br. 1”, Chicago uistinu bili proročki s ciljem povratka na korijene i ognjišta što se ovim činom i ostvarilo. U isto vrijeme ispred hrvatske župe Presvetog Trojstva u Chicagu održava se molitveno bdijenje za uspjeh navednog Sabora u Zagrebu.

Svjesni kako je važna informacija i kako često u novije vrijeme mediji, a ne ratnici stvaraju povijest, članice šalju prilog Hrvatskom Informativnom Centru u Zagrebu. U mjesecu studenom Društvo organizira doček znamenitog Hrvatskog narodnog kazališta iz Zagreba.

Društvo poziva u Chicago Katu Šoljić, hrvatsku majku koja je u Vukovaru izgubila 4 sina. Izuzetni napori su učinjeni i na pomoći koja se slala tek novoosonovanim podružnicama “Hrvatske žene” u domovini.

Godina 1994. počima uistinu svečano. Tako 5. veljače, Društvo proslavlja plemenitih 65 godina svoga postojanja. Svečanost počinje radnim sastankom u Hrvatskom etnićkom institutu u Chicagu (Drexel Blvd.), nastavlja se svečanom svetom misom u župi sv. Jeronima, te završava banketom u dvorani župe sv. Jeronima. Tom prigodom Društvo poziva sve predstavnike hrvatskih župa i ustanova grada Chicaga te mnoge ugledne goste:

Dragica Pandek – predsjednica Hrvatske žene iz Zagreba.

Mario Nobilo – veleposlanik Republike Hrvatske pri UN-New York.

Gordana Turić – zastupnica Hrvatskog Sabora iz Zagreba

Anthony Petrušić – predsjednik Hrvatske katoličke zajednice za Ameriku i Kanadu

Anthony Berić – predsjednik AMCRO – New York

Snježana Franetović – “Hrvatska žena grana br. 32”, Detroit

Paula Majdak – “Hrvatska žena grana br. 3”, Milwaukee

Jasminka Ćorluka “Hrvatska žena”, Montreal

Brothers Rigis i sestra Dora, Salvatorian Mission House, iz New Holstin – Wisconsin

Tom posebnom prigodom izdana je i vrlo dobro uređena spomen knjiga 65. obljetnica društva “Hrvatska žena grana br. 1”, Chicago. Valja ne zaboraviti da je Društvo također do sada tiskalo spomen knjige o 45., 50., 55., i 60. obljetnice postojanja.

Nakon toga nižu se aktivnosti koje obuhvaćaju sudjelovanja na hrvatskim svjetskim saborovanjima u Clevelandu i Zagrebu, sudjelovanje na hrvatsko-američkom Kongresu u Chicagu, suorganiziranje banketa “Akcija za život”, proslave dana državnosti, itd. U ljeto 1994. Društvo organizira izložbu hrvatske kulturne baštine u State Building u sredistu Chicaga.

Godine 1995. gost Društva iz Domovine je Damir Plavšić, predsjednik studenata HVIDRA-e, te tom prigodom Društvo pomaže ratne invalide s darom od 25,000 dolara. U ljeto te godine, ponovno pomažu Akciju za život, a u mjesecu listopadu modnu reviju čine drugačijom i neuobičajenom predstavljujući narodne nošnje iz hrvatskih pokrajina. Isti mjesec, svjesni kulturocida počinjena na hrvatskom jugu, Društvo organizira dobrotvorni ručak za pomoć franjevačkom samostanu u Konavlima (5,000 dolara). Također Društvo predstavlja i promovira film “Vukovar se vraća kući.” Pomaže se i rade na promociji hrvatskih interesa, te u tu svrhu Društvo daje potporu ($8,000) hrvatsko-američkoj udruzi.

Svjesni da je rat završio “Hrvatske žene” se spremno odazivlju potrebama na svim područjima života. Valja svakako, ponajviše ovdje naglasiti, kako je u vrijeme ratnih stradanja od 1992. do 1996. Društvo poslalo preko 100 kontejnera pomoći vrijednih preko 10 milijuna američkih dolara. Veliku ljubav u otpremanju kontejnera i organizaciji pomoći darovale su gospođe Milica Trutin i Nina Perović. U tome su obilato pomagali i mnogi drugi među kojima valja spomenuti Hrvatsku katoličku zajednicu, Salvatorian Mission House iz Wisconsina i dr. Sve Hrvatske župe grada Chicaga su vrlo aktivno sudjelovale u ovom projektu. Stoga, radi povijesti i ljubavi, vrijedno je zapamtiti da je Društvo pomagalo cijelu Domovinu. Imena mjesta to najbolje potvrđuju: Zagreb, Rijeka, Mostar, Zadar, Šibenik, Vrlika, Ljubuški, Kloštar Ivanić, Sinj, Osijek, Djakovo, Imotski, Karlovac, Vinkovci, Poljica kod Omiša, Šestanovac-Katuni, Posušje, Split, Široki Brijeg, Makarska, Dubrovnik, Slavonski Brod, Vrgorac, Tomislavgrad, Gabela Polje-Metković i Čapljina, te pojedinci i skupine iz svih krajeva Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Osim toga Društvo je pomagalo i mnoge američke socijalne ustanove kao npr. Mercy Home, Children Memorial Hospital, American Red Cross, Misericordia Home i dr.

Slijedeće godine 1996. Društvo organizira u Hrvatskom centru svečani banket u povodu 67. obljetnice svoga postojanja, te cjelokupan doprinos šalju hrvatskim političkim zatvorenicima u Americi. Kroz cijelu ovu godinu članice svojim neumornim radom pomažu razne ustanove u domovini, koje uključuju crkve, karitase, ogranke “Hrvatske žene”, centre za djecu i mladež i mnoge druge. U mjesecu svibnju aktivnost je izražena i u organiziranju izložbe dječjih radova na temu “Djeca Rata – Children of War” koja je održana na DePaul University u Chicagu. U mjesecu listopadu održana je tradicionalna modna revija. Prihod s ovog skupa poslan je Domu Dubrava koji se brine za osposobljavanje djece i mladeži s tjelesnim oštećenjima (25, 000 dolara) te Hrvatskom Kulturnom centru – Vukovar u izgradnji (4,000 dolara).

Iste aktivnosti se nastavljaju i 1997. gdje posebice treba istaknuti 68. godišnji banket Društva s osobitim gostima čija nazočnost je uvelike doprinijela dostojanstvenom obilježavanju časne prošlosti “Hrvatske žene”. Među mnogima, spomenuti ćemo samo one iz domovine: sarajevski nadbiskup Vinko kardinal Puljić, gospođa Ljilja Vokić, ministrica Prosvjete i Športa države Hrvatske, pomoćnica ministrice Vlasta Sabljak i drugi. Iste godine u mjesecu lipnju, Društvo pomaže u organizaciji izložbe djela poznatog i priznatog umjetnika hrvatske naive, Ivana Lackovića Croate koja je održana u Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu. Iste godine ponovno pomaže Hrvatsko američku udrugu ($1,000) želeći tako pridonijeti boljitku općeg hrvatskog ugleda u Americi.

Godine 1998. među brojnim i pohvalnim pothvatima valja istaknuti svijest i pomoć Sveučilištu u Mostaru (30,000 dolara), te suorganiziranje izložbe o kardinalu Stepincu u Hrvatskom etničkom institutu u Chicagu u povodu 100. obljetnice rođenja. Znajući kako je od osobite potrebe vrijedno brinuti se o Istini o povijesti našega naroda, hvale vrijedno je spomenuti da je Društvo u mjesecu siječnju ’98. pomoglo svojim prilogom u slanju knjige dr. Ante Čuvala “Historical Dictionary of Bosnia and Herzegovina” u knjižnice većih američkih sveučilista. Istog mjeseca Društvo se pridružuje mnogim hrvatskim organizacijama diljem Amerike u akciji “Prijatelji Vukovara” te za obnovu centra za hendikepiranu djecu u Vukovaru daruje 3,000 dolara. Društvo je 6. listopada 1998. u Hrvatskom kulturnom centru organiziralo i pomoglo potpisivanje knjige “Healing the Heart of Croatia – Liječenje srca Hrvatske” autora poznatog kirurga dr. Novika i svećenika Josepha Kerrigana. Dr. Novik je ugledni profesor kirurgije i pedijatrije na sveučilištu Tennessee u Memphisu i direktor međunarodne zaklade za liječenje srčanih mana u djece. Zajedno sa svećenikom Kerriganom iz Memphisa, dr. Novik je spasio mnogu djecu u Hrvatskoj s urođenim srčanim manama od sigurne smrti. Na 18. dan istog mjeseca održana je uspješna tradicionalna Modna revija čiji prihod od 7,000 dolara odlazi u gore spomenutu svrhu.

Početkom godine 1999.(6. veljače) održana je u Hrvatskom centru u Chicagu svečana proslava 70. obljetnice postojanja ovog Društva. Među brojnim uzvanicima, iz domovine dođoše predsjednica Hrvatske žene iz Zagreba, Dragica Pandek, njena zamjenica Zlata Horvatić i saborska zastupnica Gordana Turić. Događaj je svakako posebnim učinio dolazak dr. Williama Novicka, poznatog dječjeg kirurga sa sveučilišta Tennessee iz Memphisa. Cjelokupan profit s ove obljetnice poslan je u zagrebačku bolnicu Rebro za pomoć djeci sa srčanim manama te kupnju specijaliziranih monitora. Krajem ožujka iste godine članice prodaju maslinove grančice ispred hrvatskih crkava zarađujući novac za nadolazeće projekte. U jesen iste godine, Društvo organizira još jednu uspješnu modnu reviju u hotelu William Tell. Zarada od te manifestacije poslana je za kupnju inkubatora u dječjoj bolnici u Splitu. Osim humanitarnog rada, Društvo podupire kulturne djelatnosti te dovodi dvije glumice Helenu Buljan i Dubravku Miletić koje izvode komediju u dvorani sv. Jeronima u Chicagu.

Godine 1999. Društvo pomaže obitelj Combaj s jedanaestero djece iz zagrebačkih Sesveta. Društvo je kumovalo na krštenju 11. djeteta.

Novi zanos u novom stoljeću

Početkom novog milenijuma, 2000. Društvo dovodi u Chicago poznatog pjevača Dražena Žanka. Njegov koncert je održan 29. siječnja 2000. u dvorani sv. Jeronima, a prihod ponovno poslan za djecu u splitskoj bolnici. Tradicionalna modna revija ove godine bila je drugačija. Naime poznata modna kreatorka Gordana Radić došla je iz Hrvatske te zaista pokazala američkoj publici svoje kreacije i najnoviju modu na hrvatski način. Revija koja je održana 22. listopada u hotelu Holiday Inn bila je vrlo uspješna i zanimljiva. Pomoć dobivena od ovog događaja je poslana bolnici Mostar (za kupnju gastroskopa).

Godina 2001. počela je ponovno kulturnom promidžbom. Naime Društvo je pomoglo promociju knjige Julianne Bušić “Ljubavnici i luđaci” koja govori o životnom putu Juliane i Zvonka Bušića i njihovoj borbi za slobodnu Hrvatsku. U mjesecu travnju iste godine (4. travnja), Društvo Hrvatska žena ponovno nastavlja prekinutu tradiciju humanitarnih ručaka na Cvjetnicu. Prihod s ovog ručka otišao je siromašnim hrvatskim obiteljima u Kninu preko karitasa Sv. Ante. U jesen iste godine (21. listopada) nastavljena je tradicija modnih revija. Te godine bila je revija posebice financijski uspješna. Održana je po prvi put u Hrvatskom centru u Chicagu, a sav prihod je otišao za pomoć stradalima u terorističkom napadu na New York. Donacija je poslana preko katoličkog karitasa. U godini 2002. održana su dva velika događaja. Ručak na Cvjetnicu (24. ožujka) za pomoć Vukovaru bijaše izniman događaj. Gošća ove svečanosti bila je ugledna spisateljica iz Zagreba Maja Freundlich. Na jesen iste godine, 20. listopada održana je modna revija u Royalty West hotelu.

U godini 2003. ručak na Cvjetnicu i vrlo uspješna modna revija održani su u Hrvatskom Centru također za pomoć domovini. Na modnoj reviji je sudjelovalo preko 450 gostiju i bijaše to najuspješniji skup takve vrste.

Godina 2004. također je vrlo aktivna. Ručak na Cvjetnicu ponovno je okupio Hrvate Chicaga u velikom broju gdje su iskazali svoju nesebičnost. Krajem ljeta (12. rujna), Društvo je organiziralo svečani banket za pomoć hrvatskom užniku Anti Ljubasu koji je mjesec dana prije toga izišao iz američkih zatvora nakon više od 23. godine robije. Banket izuzetno dobro posjećen održan je u dvorani sv. Jeronima. Jesenska modna revija održana u Hrvatskom Centru 24. listopada bila je ujedno i pomoć Srednjoj Bosni. Naime, sav prihod s ovog događaja otišao je za izgradnju dječjeg doma u Kiseljaku koji s velikom ljubavlju vode sestre franjevke. Na ovom događaju se prvi put predstavio novi hrvatski veleposlanik u Washingtonu gospodin Neven Jurica.

Nemoguće je sve nabrojiti,ali ukratko bitno je spomenuti slijedeće. Samo u razdoblju od pet godina, Društvo Hrvatska žena je darovalo pomoć u iznosu od 235.000 dolara. Veliki je to novac! Posebice veliki kada znamo da je izravno poslan siromašnima, najpotrebnijima. Na tu činjenicu doista treba biti ponosan! Sve članice ovog Društva doista mogu biti ponosne na svoj vrlo kvalitetno i nesebično obavljen posao.

Osim ovog financijskog podatka kako je lijepo znati da u tom istom periodu Društvo je pomagalo tako mnogo projekata i siromaha. Vrijedno je spomenuti samo neke: Pomoć hrvatskim zatvorenicima, hrvatskim radio klubovima, hrvatsko-američkom udruženju, hrvatskim crkvama u Chicagu, izgradnji spomen obilježja u domovini, udruzi za hrvatske studije u Americi, dječjoj bolnici u Chicagu, mnogim siromašnim obiteljima u domovini, od Zagreba, Splita, do Jajca, Vukovara, itd. dječjim domovima, raznim karitativnim udrugama, kulturnim manifestacijama, nabavci medicinskih uređaja za bolnice u domovini (Zagreb, Split, Mostar…), hrvatskim studentima, tiskanju knjiga o Hrvatskoj, simpoziju o Vukovaru u Washigton, D.C., nabavci zemljišta za kuće siromašnih Hrvata u Kninu, obiteljima stradalih u New Yorku i mnogi drugi projekti koje je pojedinačno nemoguće i spomenuti.

U istoj godini na 27. dan mjeseca studenog 2004. održana je svečana proslava 75. obljetnice postojanja Društva. Svečani banket je održan u dvorani Sv. Jeronima., a glavni gost iz domovine bio je vukovarski gvardijan fra Zlatko Špehar. Sav prihod ovog skupa poslan je za pomoć vukovarskoj djeci. Također na skupu je bila nova konzulica hrvatske države gospođica Zorica Matković. Kustos Hrvatskih franjevaca fra Marko Puljić predvodio je molitvu, a bili su nazočni svi predstavnici hrvatskih župa. Za Božić iste godine poslana je pomoć obiteljima u potrebi: obitelj Domazet za izgradnju kuće (Muć), obitelji Ivana Čuvalo za pomoć liječenja bolesnog djeteta (Ljubuški), mnogobrojnoj obitelji Drage Radića ( Slavonski Brod). Ukupni darovi u godini 2004. Koji su poslani potrebnima bili su u iznosu od 62,780.00 dolara.

Godina 2005. nastavljena je istim zanosom i ljubavlju. Već početkom godine (6. ožujka 2005.), u dvorani Sv. Jeronima održan je dobrotvorni ručak za bivšeg hrvatskog užnika Ranka Primorca, a nekoliko tjedana kasnije tradicionalnim ručkom na Cvjetnicu (20. ožujka) pomoć je poslana bolnici u Mostaru za nabavku medicinskog automobila kao i za dječju bolnicu u Rijeci. Na 15. dan mjeseca svibnja, zajedno sa svim hrvatskim župama grada Chicaga, Društvo je organiziralo skup sjećanja u povodu 60. obljetnice Bleiburga i tragedije Križnog puta. Jesenska modna revija održana je u William Tell hotelu , a modni kreatori su stigli iz Hrvatske, boutique “Rafaela” dizajnerice Jadranke Šegota. Za zabavu se pobrinuo legendarni Kićo Slabinac i Trio Rio. Prihodi s ovog skupa išli su za pomoć žrtvama vremenske nepogode, haragana Katrina, te za nabavku medicinskog aparata za bolnicu na Hvaru. Ukupni darovi u godini 2005. koje je Društvo skupilo i poslalo iznosili su 52,000.00 dolara.

Prva polovica 2006. godine obilježila je pomoći za potrebnu djecu. Naime na Cvjetnicu (6. travnja 2006.) svečanim ručkom u Hrvatskom centru u Chicagu pomognuta su djeca u “Dječjem domu Egipat” u Sarajevu i dječjem vrtiću u Kiseljaku. U jesen iste godine organizirano je skupljanje pomoći za obitelj Migić koja se vratila u Hrvatsku. Modnom revijom održanom 22. listopada u Hrvatskom kulturnom centru, Chicago, uz hrvatske momke i djevojke iz naše zajednice kao manekeni, skupljena je pomoć za dvije bolnice: u Splitu i Osijeku. Ukupni darovi poslani u toj 2006. godini iznosili su 34,830.00 dolara.

Godina 2007. počela je obilježavanjem i sjećanjem ponovno na bleiburške događaje. Naime na Cvjetnicu 1. travnja 2007. godine u Hrvatskom kulturnom centru organizirano je skupljanje donacija za izgradnju sakralnog prostora na Bleiburgu. Odaziv ljudi naše hrvatske zajednice bio ja zaista fantastičan. Zajedno sa hrvatskim župama našeg grada bio je ovo događaj ponosa. U jesen te godine održana je tardicionalna modna revija u Ashton Place hotel. Po prvi put Društvo je predstavilo modu poznate trgovine “Lord &Tylor”. Prihod ove revije otišao je za pomoć Domu zdravlja u Slunju. Također je poslana donacija za kapelicu u Vukovaru, te je pomognuta obitelji Tomić s 11 djece iz Slavonskog Broda. Ukupni darovi te godine 2007. dosegli su fantastičnih 68,330.00 dolara.

U prošloj godini 2008. nastavljen je rad istim žarom.  16. ožujka 2008. u Hrvatskom kulturnom centru u Chicagu, svečanim ručkom na Cvjetnicu pružena je pomoć obiteljima u nevolji i potrebi, te je poslana pomoć Udruzi Specijalne policije iz Domovinskog rata “Tigar” u Gospiću. U jesen prošle godine, 19. listopada održana je Modna revija pod nazivom “Tradicijsko u suvremenom” u Holiday Inn North Shore u Skokie. Ovo je bila drugačija modna revija od svih dosadašnjih, a predstavili su je gosti iz Zagreba s voditeljem gosp. Josipom Forjanom iz “Posudionice i radionice narodnih nošnji” iz Zagreba. Njihov dolazak je sponsorirao grad Zagreb, uz pomoć pročelnika za kulturu Pavla Kalinića. Sve ovo svakako ne bi bilo moguće bez nezaobilazne potpore u ovom i svim događajima, hrvatske konzulice gospodične Zorice Matković. Prihodi su poslani staračkom domu “Sveti Josip Radnik” u Ljubuškom kojeg vode časne sestre, s prvotnom namjerom uvođenja grijanja koje do tada nije postojalo. Također je poslana pomoć dječjem vrtiću “Pčelice” u Livnu, te baki Elizabeti Lepinski koja vodi brigu o svojoj unuci Matei koja je ostala bez oba roditelja. Ukupni darovi u 2008. iznosili su 48,000.00 dolara.   Na samom kraju godine, u najhladniju nedjelju mjeseca prosinca u povijesti Chicaga, u organizaciji “Društva Hrvatska žena grana broj 1”, održan je svečani skup u čast izlaska na slobodu hrvatskog užnika Zvonka Bušića. Tako je s ovom godinom i ovim skupom završeno jedno poglavlje povijesti u kojem je ovo časno Društvo nesebično pomagalo hrvatske užnike.

Tako je Društvo samo u zadnje četiri godine skupilo i poslalo pomoć u iznosu od 266,000 dolara za potrebe potrebnih. Iako članice ovog Društva o ovome nikada ne govore, ali je vrijedno spomenuti upravo ovu količinu darova kojima je Društvo učinilo život lakšim mnogima koji pate.

Za razliku od mnogih koji se hvale dostignućima, ovo ponizno Društvo tiho radi i svojim radom čini veličanstvene stvari. Kao što je više nego očito, ovo izuzetno vrijedno Društvo hrvatskih žena grada Chicaga pisalo je povijest djelima dobra i srcem ljubavi. Njihova potpora svemu onome što u sebi nosi pečat hrvatskog, vrijednost ljudskog, cijenu povijesnog i veličinu kulturnog, vrijedna su časti i poštovanja. Dani truda i godine rada, njih evo 80, znak su da i u vrijeme hrvatskih tragedija i requiema, narodnih uspona i padova, hrvatska žena i majka, ma gdje god bila, uvijek je sačuvala srce ljubavi i oči pune nade. Za nadati se je da će mlade djevojke i supruge ugledati već sada ovu zvjezdanu stazu koja je i mukom i suzom i radosti i vjerom stvarana kroz gotovo cijelo dvadeseto stoljeće i tako tu dobrotu nastaviti i prenijeti u godine i desetljeća koje će biti onoliko lijepa, koliko mu oni podare ljubavi, vremena, smisla, vizije i vezova koji ponovno slažu raskidane niti vrijednosti u povijesnom mozaiku čije geslo jest: dobro je činiti dobro!

Fra Jozo Grbeš

U Chicagu, mjeseca siječnja, godine Gospodnje 2009.

1

A History of “Croatian Woman Branch # 1”, Chicago

1929-2009

Its Origin in the Homeland

Croatian Woman” was founded in 1921, in Zagreb, with a simple mission: Help Croatians who are in need and less fortunate. Its roots are directly tied to a movement that began in the Middle Ages but strengthened in the 19th Century, a movement toward goodwill and Christian charity. Croatia, much like the rest of the Western World, had a multitude of brotherhoods, fraternities, and Roman Catholic organizations focused on philanthropy and altruism spread throughout the country. After the First World War and the creation of Yugoslavia, many of the existing and newly founded organizations began to take on Croatian-nation-oriented agendas in a direct response to the installment of the pro Serbian government and its attempt to erase the national identity of the Croatian people. Similarly, women involved in Stjepan Radic’s political party founded “Croatian Heart” with the same goals in mind: Helping Croatians who were less fortunate while also preserving Croatian Catholic culture. In fact, “Croatian Heart” was the predecessor to the organization “Croatian Woman,” which was founded by Maria Kumicic. The first president to be chosen was Zora pl. Trnski, and her vice presidents were Ivka barunica Ozegovic and Maria Kumicic. Being the wives of famous writers and political figures in Croatia, these women’s distinguished last names already displayed the legitimacy of the organization and its ability to influence the community. Another display of the organization’s legitimacy was its instant proliferation throughout the country: Petrinje (July 1921), Osijek (July 1921), Pozega (July 1921), Karlovac (September 1921), followed in 1922 by Jastrebarsko, Sisak, Daruvar, Gospic, Vukovar, and many other cities.

From the start “Croatian Woman,” as an organization, was strongly built with a foundation based on clearly set goals in the cultural and humanitarian fields. Their goodwill was deeply imbedded, far-reaching, and felt by many throughout the world wherever Croatians live and people are in need. Their work is best exemplified and stated in the beginning of the organization’s bylaws, which were written by Slava Furst and Julka Patriarch, and which were chartered on May 21, 1921. The bylaws state: “The goal of the organization is to cultivate a social standard among Croatian women, which is conducive to the promotion of social, public, economic, moral and humanitarian health in both national and feminist fields.” In order to achieve this, the women divided the goals into separate categories and designated four separate branches: cultural, feminist, humanitarian, and social. Josipa Glembay wrote this song to illustrate their goals in Osijek in 1922.

Live work and suffer for your country

For Croatian unity is our only hope

The day is near when we will rejoice

Sing proudly in one voice:

Condemn evil, cherish freedom —

This is the motto of Croatian women.”

Their unconditional love for their people led them into many fields which brought them into conflict with the authorities. In the early 1920s, during the Serbian monarchy, the organization was banned because of “nationalistic and separatist activities.” Because of their participation in the celebration of the famous Croatian activists Dr. Ante Starcevic and Stjepan Radic, where over one thousand people gathered, the state prohibited the existence of “Croatian Woman” on June 12, 1922. In nearly the same week “Croatian Woman” in the city of Karlovac suffered the same fate. The prohibitions, however, were short lived. Even though the organization was punished and prohibited because of their love for their people and their country, they continued their work with a strong determination. Despite all of their hard work, the N.D.H. shut down all existing offices of “Croatian Woman” on May 5, 1943. Twenty two years of humanitarian, cultural, and patriotic work, which began on Patacickinova Street, would cease to exist.

Croatian Woman” in America

Only a few years after the foundation of “Croatian Woman” in Zagreb, its first branch would open in Chicago. It was the original idea of Agata Durak and her daughter Vilma Strunjak to start a woman’s organization in Chicago’s Croatian community. She brought this idea to the attention of Dominican Father Innocent Bojanic at Holy Trinity Croatian Parish in Chicago. With his support, “Croatian Woman, Branch No. 1 – Chicago” was founded on January 27, 1929. Soon the first meeting was called to order, with the following women present: Klara Skvorc (first president), Barbara Balija, Rosalija Kovacevic Kirin, Rosalija Sedar Vuksanovic, Frances Frkonja, Mary Karacic, Borislava Absac, Ruza Cesar and Magdalena Guldenpfening. From the beginning, the women decided that their main goals would be to help people on both the cultural and humanitarian levels while also displaying Croatian culture to the American people. Immediately, the group was active in creating exhibits throughout the greater Chicagoland area. The state of Illinois recognized the importance of the organization and granted them a legal charter within the year. Almost instantly twenty six other branches registered throughout the country.

During the Thirties and Forties, when war engulfed the entire world, “Croatian Woman” did all they could to help. In America and abroad, they worked with the Red Cross and local hospitals, sending packages to soldiers and medical aid to the wounded. They donated time and money to help their homeland, Croatia, and everyone who was suffering and in pain. After the war, when Croatian refugees were scattered all over Europe and South America, “Croatian Woman” did their best to accommodate their needs.

After the misfortunes of the war subsided, the organization returned to one of their original goals – promoting Croatian culture in America. In the Midwest, the organization showed great support for Duquesne University, one of the first universities to offer the Croatian language, Croatian folklore and Croatian music as part of their curriculum. Through this, “Croatian Woman” was able to help educate a new generation of Croatians born in America, who needed to combine the knowledge of two cultures. It was their goal to teach their children to be proud both of the United States of America and their Croatian heritage.

Even in the Fifties, Sixties and Seventies, when the homeland was isolated by the Iron Curtain of Communism, “Croatian Woman” found ways to send food, medicine and financial aid to the countless victims of flooding and earthquakes. Meanwhile, Croatian Catholic missionaries worked hard, combating misery and poverty, to spread the Christian Faith and love. “Croatian Woman” does all it can to support these missionaries and churches.

Activism Over the Last Fifteen Years

Over the last fifteen years “Croatian Woman, Branch No. 1” has been highly active in Chicago’s Croatian community. This not-for-profit organization’s social, humanitarian, cultural and educational services to this community are magnificent to say the least. It would be impossible to list everything that they have done for Croatia and its Chicago community, so we will attempt to share only a small portion with you.

In 1988, “Croatian Woman” helped Croatian writers and activists in Croatia and all over the world. Their aid toward humanitarian groups and their leaders is only a continuation of their traditional work since their foundation in 1921. Even when Communism’s grasp of the country was the strongest, the organization helped countless independent film producers and artists spread the truth about the Croatian tragedy in Yugoslavia. During this time they also helped Croatian prisoners in America and elsewhere with letters, petitions, and legal counsel.

In 1989, the organization celebrated its 60th anniversary and was honored to receive Dr. Ruzica Cavar from Croatia as the keynote speaker at their annual banquet. Dr. Cavar was a human rights activist with a background in medicine. Her speech directly challenged the women of Chicago to get more involved in the democratic process here and abroad. As a result, the organization expanded from one hundred to over two hundred members in the Chicagoland area. The year 1989 also marked the beginning of Croatia’s decision to secede from Yugoslavia. “Croatian Woman” was actively involved in materializing the age-old dream of a free Croatia. From the beginning, the organization raised funds to help Franjo Tudjman, the future president of Croatia, and other political activists despite knowledge that these figures were blacklisted by the Yugoslav government, which made any association life threatening.

In 1990, the organization strengthened its ties to the Croatian government and its Catholic Church on the road to freedom, independence, and a brighter future. While doing so, “Croatian Woman” never forgot about its obligations to the poor and sick. An example of this was when the organization gathered funds to help a group of blind children who needed expensive surgeries to see again. That summer the president of “Croatian Woman” in Chicago, Zlata Ivezic; secretary Milica Trutin; and treasurer Nevenka Jurkovic traveled to Zagreb to help set up the revival of “Croatian Woman” in its homeland. After forty-three years of absence due to its prohibition in 1943, the organization made its triumphant return to Zagreb with the establishment of its startup committee.

In the fall of that same year “Croatian Woman, Branch No. 1 – Chicago” hosted its first annual fashion show. The proceeds were immediately sent to Croatia. In October the president, Zlata Ivezic, traveled to Croatia to attend the first ever Assembly of Croatian Women in Zagreb. The trip was made special when Zlata Ivezic donated $2,000.00 in the name of “Croatian Woman, Branch No. 1 – Chicago” and returned the original flag and coat of arms, two historical artifacts which had been guarded in Chicago for over sixty years.

In the same year, the organization sent financial help to coal miners in Tuzla, and the Catholic charity Karitas in Zagreb. This is also the year when the board, together with all of its members, gathered to revise and create a new set of goals to take “Croatian Woman, Branch No. 1 – Chicago” into the future. This is a simplified version of their vision:

Gathering of humanitarian aid and preparing containers (40×10 feet) to be sent to Croatia.

Creating pamphlets, petitions, literature etc. for promotion of Croatian causes.

Organizing prayer services and vigils in the name of world peace.

Collecting donations.

Creating fund-raisers.

Organizing an annual fashion show.

Organizing bake sales.

Selling olive branches as a sign of peace.

In the spring of 1991, when Croatia was in the midst of the political, economic and regional crisis, the organization sent their first shipment of humanitarian aid, which would one day amount to over one hundred containers equaling more than $10 million in value.

During the same year, when everyone donated to the Croatian National Fund, “Croatian Woman” led the way by donating $15,000.00. They also sent $5,000.00 for medicinal needs and $10,000.00 to wounded soldiers in the escalating war.

As stated before, their activities were not only humanitarian. “Croatian Woman” also participated in, and organized many rallies and demonstrations in attempts to help win the battle for Croatia’s recognition. It is also important to acknowledge the local parishes and churches for their help and public approval and support during this time.

In 1992, Nevenka Jurkovic became president of “Croatian Woman, Branch No. 1 – Chicago.” Obligations and activities would also multiply due to the ever growing need for assistance in wartime Croatia. The organization helped Prof. P. Cohen published his book about the tragedies that had befallen the Jews in Serbia. They also purchased medical equipment and donated money to wounded soldiers and other victims of the war. Because of the growing need for financial aid, “Croatian Woman” found itself organizing at least one fund raiser/banquet per month. In March of 1992, proceeds went to Croatian war invalids. In April, proceeds went to Croatian orphanages throughout the country. Later, recognizing the hardships caused by the Serbian military in eastern Slavonia, the organization sent $4,500.00 to the besieged city of Osijek. At the end of the year, “Croatian Woman” co organized an event hosting as an honored guest the esteemed U.S. Senator Al D’Amato, at the Croatian Cultural Center in Chicago.

In 1993, information was released that the first Croatian embassy would open on American soil and the organization did their part to help fund it. In March, after receiving the horrendous news of massive destruction in the area of Karlovac, “Croatian Woman” donated $10,000 to its hospital. In June, a banquet for rape victims of war was organized with Jadranka Cigelj, herself a victim of the Serbian-run concentration camps. She was the main guest speaker. In the same month, president Nevenka Jurkovic and vice president Marica Tomacic traveled to Zagreb to attend the first “Croatian Congress of Croatian Woman” in Zagreb, while members at home conducted a simultaneous prayer vigil. This would prove to be the definitive moment in the revival of “Croatian Woman” as an international organization with its roots finally replanted in Croatian soil.

In a time when history seems to be written and choreographed by the media, members of “Croatian Woman”, knowing the importance of information, sent letters, factual documents, and financial donations to the Croatian Information Center in Zagreb.

In November they organized the arrival of the Croatian National Theatre, famous for their theatrical performances all over Europe. The organization also invited and brought to Chicago Kata Soljic, a mother who lost four sons to the war, as a guest speaker.

1994 would prove to be a very special year. Beginning with its anniversary on February 5, “Croatian Woman, Br. No. 1 Chicago” celebrated an astounding 65 years of existence. This special day began at the Croatian Ethnic Institute at 4851 S. Drexel Blvd., followed by Holy Mass at St. Jerome’s Church in Bridgeport. The celebration ended at St. Jerome’s banquet hall, where everyone was honored by the presence of these highly esteemed guests:

Dragica Pandek, President, “Croatian Woman, Zagreb”

Mario Nobilo, Croatian Ambassador, United Nations, N.Y.

Gordana Turic, Croatian Parliament representative, Zagreb

Anthony Petrusic, President, Croatian Catholic Union for the U.S. and Canada

Anthony Beric, President, Amcro, New York

Snjezana Franetovic “Croatian Woman, Branch #32 – Detroit”

Pola Maydak “Croatian Woman Branch #3 – Milwaukee”

Jasminka Corluka “Croatian Woman – Montreal”

Brother Regis and Sister Dora of the Salvatorian Mission House, New Holstein, Wisconsin

At this same event, “Croatian Woman, Br. #1 – Chicago” published and released its 65th Anniversary edition, which contained local advertisements and a brief but concise history of the organization. Also worthy of mention, are the publications for the Chicago branch’s 45th, 50th, 55th, and 60th years of existence.

At this time “Croatian Woman” joined the Croatian World Congress in meetings held in both Cleveland and Zagreb, and also the Croatian American Congress in Chicago. Together with the Croatian Catholic Union and the Croatian parishes of Chicago, they helped organize the “Action for Life” annual banquet and which sponsored orphaned children from Croatia and Bosnia and Herzegovina. They also organized the Croatian Art Exhibit in the Chicago State Building which became a yearly event.

In 1995, special guest Damir Plavsic, president of HVIDRA (students wounded in war), was present at the banquet held at the Croatian Cultural Center which raised $25,000.00 for the wounded Croatian students. In October, “Croatian Woman” had its yearly Fashion Show which was special this year due to the fact that models displayed Croatian ethnic costumes. The organization also raised $5,000.00 for the Franciscan monastery in Konavle, near Dubrovnik. They also donated $8,000.00 to the “Croatian American Association,” whose main function is to lobby for Croatian causes in Washington.

Many people need to be thanked for the success of “Croatian Woman”: From the countless volunteers like Milica Trutin and Nina Perovic who individually helped pack the containers, to the organizations like the Croatian Catholic Union and the Salvatorian Mission House in Wisconsin, and all of the Croatian Parishes in Chicago who actively participated in this project. In all one hundred containers filled with over $10 million worth of aid was sent to various cities in Croatia. These cities all confirmed arrival and expressed their appreciation: Zagreb, Rijeka, Mostar, Zadar, Sibenik, Vrlika, Ljubuski, Klostar Ivanic, Sinj, Osijek, Djakovo, Imotski, Karlovac, Vinkovci, Poljica kod Omisa, Sestanovci Katuni, Posusje, Split, Siroki Brijeg, Makarska, Dubrovnik, Slavonski Brod, Vrgorac, Tomislav Grad, Gabela Polje Metkovic, and Capljina, including different groups in Croatia, Bosnia and Hercegovina.

Croatian Woman” also gave a helping hand to social groups here in Chicago area, such as Mercy Home, Children’s Memorial Hospital, and Misercordia etc.

In 1996, “Croatian Woman” held their 67th anniversary banquet at the Croatian Cultural Center in Chicago, raising money for political prisoners and their families in the U.S. In May, they organized an emotionally touching exhibit at DePaul University which displayed the art work of children who had witnessed and survived the atrocities of the war against Croatia. That same year in October, their fashion show raised $25,000.00 for the Dubrava Center in Zagreb for handicapped children and young adults. They also raised $4,000.00 for the Croatian Cultural Center in Vukovar to help rebuild the devastated city.

In 1997, the annual banquet brought to Chicago special guests Cardinal Vinko Puljic, the archbishop of Sarajevo; Mrs. Ljilja Vokic, the Minister of Education and Sports in Croatia; and her assistant, Mrs. Vlasta Sabljak. In June, “Croatian Woman” helped to organize an art exhibit featuring the works of the famous naive artist Ivan Lackovic which were displayed in the halls of the Croatian Ethnic Institute in Chicago. They also gave another $1,000.00 to the Croatian American Association.

1998 proved to be another noteworthy year. Of the many actions taken, the most notable was the donation of $30,000.00 to the University of Mostar. They also co organized an exhibit honoring Cardinal Alojzija Stepinac on the 100th anniversary of his birth. They also helped sponsor a book by Dr. Ante Cuvalo titled The Historical Dictionary of Bosnia and Hecegovina, which was sent to the libraries of all major universities and many government officials. In January, “Croatian Woman” joined several other organizations in their support for “Friends of Vukovar” and donated $3,000.00 to help rebuild their center for handicapped children. In June, they organized the book signing of “Healing the Heart of Croatia.” Present at the Croatian Cultural Center were the authors – Fr. Joseph Kerrigan and world-renown pediatric heart surgeon Dr. William M. Novick. Dr. Novick is a professor at the University of Tennessee and also the medical director of the “International Children’s Heart Foundation.” Together with Fr. Kerrigan, a Catholic Priest at the Cathedral of the Immaculate Conception in Tennessee, the two traveled to Zagreb and saved the lives of countless children from certain death.

On February 6, 1999 the 70th anniversary celebration of this organization was held at the Croatian Cultural center. Among the many guests present at this event was the president of Croatian Woman in Zagreb, Mrs. Dragica Pandek, vice president Zlata Horvatic, and Croatian parliament representative Gordana Turic. The presence of Dr. William Novick, the well-known children’s heart surgeon from the University of Tennessee in Memphis was especially significant for this event. The profit from this anniversary celebration was sent to Rebro hospital in Zagreb to help children with heart defects and to purchase heart monitors. On Palm Sunday of the same year, the members sold olive branches in front of our Croatian churches to help raise funds for upcoming events. In the fall of the same year another successful fashion show was held at William Tell hotel. Funds raised from this event were used to purchase incubators for the children’s hospital in Split. Aside from humanitarian work, the organization supported cultural events, such as bringing two actors from Croatia, Helen Buljan and Dubravka Miletic, who put on a comedy at St. Jerome’s parish hall.

In 1999, Croatian Woman also helped the Combaj family by being Godparent to the family’s 11th child.

The new millennium began with a concert whose performer was Drazen Zanko, a well-known Croatian singer. His concert was held on January 29th at St. Jerome’s parish hall and funds raised from the concert were sent once again to the children’s hospital in Split. The traditional fashion show was different in 2000 because the fashions presented were by Gordana Radic, a well-known Croatian designer who came from Croatia to introduce her wonderful clothing line. The event was held on October 22nd at the Holiday Inn hotel and was quite successful. The proceeds from this event were sent to Mostar (to purchase gastroscopes).

2001 began with another cultural event. The organization assisted in promoting the book by Julianne Busic, “Lovers and Madmen,” which tells the life story of Julianne and Zvonko Busic and their fight for a free Croatia. On April 4th of the same year, the traditional Palm Sunday luncheon was held. Proceeds were sent to Croatian families in Knin through St. Anthony’s charity. On October 21st of the same year, the annual fashion show was held and it was especially successful. It was held at the Croatian Cultual Center for the first time and all proceeds were sent to help the families of the victims of the September 11 tragedy in New York. The donation was sent through the Catholic charities.

In 2002 two very big events took place, the first was the Palm Sunday luncheon on March 24th. Proceeds from this event were sent to assist the city of Vukovar. The honored guest for this event was Maja Freundlich from Zagreb, who is a well-known writer. The other big event to take place was the annual fashion show on October 20th, which was held at Royalty West Hotel.

In 2003, the Palm Sunday luncheon and very successful fashion show were held at the Croatian Cultural Center. Proceeds from these events were sent to Croatia. Over 450 guests attended the fashion show, that being the biggest and most successful show.

The year 2004 was busy with several activities. The Palm Sunday luncheon gathered Chicago Croatians who once again showed their generosity to those in need. And on September 12th, the organization held a banquet to assist Ante Ljubas, who was released from prison after 23 years. The banquet was held at St. Jerome’s parish hall and many guests were present. The fall fashion show was held at the Croatian Cultural Center on October 24th and the proceeds were sent to Kiseljak to assist in building a day-care center, run by Franciscan sisters. Neven Jurica, the ambassador from Croatia, came from Washington D.C. to attend this event.

In the five years before it turned 75, “Croatian Women” demonstrated great vitality, as a summary of some of its accomplishments shows: assisting Croatian prisoners, radio clubs, the Croatian American Association, the Croatian parishes in Chicago, organizations for Croatian studies in America, a children’s hospital in Chicago, many families in need in Zagreb, Split, Jajce, Vukovar, etc., day-care centers, charities, cultural performances, building of memorials in Croatia, purchasing of medical equipment for hospitals in Zagreb, Split and Mostar, helping poor Croatian students, printing a book about Croatia, supporting a symposium about Vukovar in Washington D.C., purchasing property for Croatian refugees in Knin, helping families of the 9/11 tragedy in New York, and many other projects which are too many to list.

November 27, 2004, a grand celebration of the 75th anniversary of the organization’s existence was held in St. Jerome’s parish hall, featuring the main guest, Fr. Zlatko Spehar, the Franciscan Superior from Vukovar. All of the proceeds from this event went to help the children of Vukovar. The newly appointed Consul to Chicago of the Republic of Croatia, Ms. Zorica Matkovic, was also a guest. Fr. Marko Puljic, Custos of the Croatian Franciscans, led the prayers. Representatives from all of the Croatian parishes were in attendance. For Christmas of that year, help was sent to families in need: the Domazet family, to build a house (Muc); the Ivan Cuvalo family, for medical help for their child (Ljubuski); the many members of the Drago Radica family (Slavonski Brod). Donations collected in 2004 and sent to the needy were in the amount of $62,780.00.

The year 2005 saw the continuation of the same love and enthusiasm. Early in the year, on March 5, a benefit luncheon was held at St. Jerome Parish for former Croatian prisoner Ranko Primorac. A few weeks later the traditional philanthropic luncheon on Palm Sunday, March 20, took place for the benefit of a Mostar hospital’s purchase of an ambulance, as well as for the children’s hospital in Rijeka. On May 15, together with all of Chicago’s Croatian parishes, the society organized a memorial gathering in observance of the 60th anniversary of Bleiburg and the tragedy of the “Krizni Put” (the way of the cross traveled by Croatians tortured by the Partizans). The fall fashion show was held at the William Tell Hotel, with fashion creators from Croatia, featuring Jadranka Segota, a designer from boutique “Rafaela.” The entertainment was provided by the legendary Kico Slabinac and Trio Rio. Revenue from this event went to help victims of Hurricane Katrina, and to the hospital in Hvar for the purchase of medical equipment. The total amount raised by the society in 2005 and given to charitable causes was $52,000.00.

The first half of 2006 was dedicated to helping needy children. Namely, on Palm Sunday, April 6, the annual benefit luncheon held at the Croatian Cultural Center in Chicago, helped two children’s centers: “Egipat Children’s Home” in Sarajevo, and the pre-school in Kiseljak. In fall of this year a collection was taken to help the Migic family, who returned to Croatia. The annual fashion show was held on October 22, at the Croatian Cultural Center in Chicago, featuring young people from our community as models. The proceeds from this event were sent to a hospital in Split and one in Osijek. Money raised during the year totaled $34,830.00.

The year 2007 began by marking and recalling once again the events at Bleiburg. At the annual Palm Sunday luncheon on April 1, the society organized a collection of donations to establish a sacred space at Bleiburg. The response of the Croatian people of our community was truly fantastic. This was a proud occasion for the Croatian community of our city. The yearly fall fashion show was held at Ashton Place Hotel. For the first time, the society presented fashions from the famous Lord & Taylor store. Proceeds from this event went to help the health center in Slunj. A donation was also sent to the chapel in Vukovar, and to the Tomic family of 11 children in Slavonski Brod. Total funds raised during this year reached the fantastic sum of $68,330.00.

Last year, 2008, the work of the society continued with the same zeal. The traditional Palm Sunday luncheon, held at the Croatian Cultural Center in Chicago, provided help to families in trouble and need by sending the money raised by the event to a special police association in Gospic. In the fall, the annual fashion show took place on October 19, at the Holiday Inn North Shore in Skokie under the title of “Traditional in Contemporary.” This one was different from all preceding fashion shows. It was presented by guests from Zagreb lead by Mr. Josip Forjan of the Zagreb shop for renting and making national costumes. The guests were sponsored by the city of Zagreb with the help of the Director of Culture, Pavle Kalinic. All of this, however, would not have been possible without the indispensable help of the Croatian Consul, Zorica Matkovic. Funds raised by this event were sent to St. Joseph the Worker home for the elderly in Ljubuski, an institution run by nuns. The primary purpose of this charitable donation was to install a heating system, something the home has never had. Funds also went to the preschool “Pcelice” in Livno, and to Elizabet Lepinski, a grandmother caring for her orphaned grandchild. Funds raised this year totaled $48,000.00. At the end of this year, on the coldest December Sunday in the history of Chicago, the “Croatian Woman, Branch #1” organization sponsored a special gathering in honor of the release of Croatian prisoner Zvonko Busic. This occasion marked the end of the year and the end of another chapter in the history of this noble organization that so unselfishly came to the aid of a Croatian prisoner.

In the last 4 years alone, this society raised funds and sent help in the amount of $266,000.00 to the needy. Although the members of this group never speak about this accomplishment, it is nonetheless worth mentioning the amount of donations that enabled the organization to make easier the lives of many who suffer.

It is apparent that this exceptionally worthy organization of Croatian women in Chicago bravely wrote their own history through volunteer actions and heart-felt love. Their support for all things related to love, humanity, culture, and the Croatian identity must be recognized and honored. These past times of hardship and years of labor are testament to the fact that through times of Croatian tragedy and persecution, Croatian women and mothers, wherever they might be, will always keep their hearts full of love and their eyes full of hope. Hopefully young women and wives, here in America and in Croatia, will recognize the importance of what their mothers and grandmothers established through blood, sweat and tears over many decades of work, and realize that the 21st Century will only be as beautiful and rewarding through the same volunteer labor and heart-felt love, which is exemplified in the Croatian Woman’s motto, “It is good to do good.”

Fr. Jozo Grbes