Rev. Ljubo Čuvalo, O. F. M. — Portland, Oreg. U. S. A.

Dok se mnogi narodi Evrope, a među njima i mi Hrvati, ponose i s pravom svagdje ističu, da su odgojeni u krilu zapadne kulture i da je njihova duševna izgrađenost potpuno zapadnoga tipa, u Americi je u tome pogledu potpuno obratno. U nedavnoj prošlosti, dok su po istočnim krajevima Amerike nicala mnogobrojna naselja i osnivali se današnji moderni velegradovi, u kojima se je širila evropska kultura, naravno, nešto preudešena prema karakteru i potrebama novoga naroda i zemlje, dotle je sav prostor na delekom zapadu bio pokriven ne samo gustim i neprohodnim šumama i naseljen divljom zvjeradi i poludivljim indijanskim plemenima, nego stvarno nije bio niti izražen, a kamo li da se je poznavala njegova prava vrijednost i prirodne krasote. Tek otkrićem zlata u Kaliforniji pedesetih godina prošlog stoljeća, svraćena je naročita pažnja ovim krajevima. Ne samo iz raznih krajeva Amerike, nego sa svih strana svijeta, kopnom i morem, nagrnuo je narod gladan zlata i željan bogatstva— u Kaliforniju. Za mnoge je Kalifornija postala neka obećana zemlja, zlatna zemlja.

Među prvim pionirima odmah 1850. bilo je i Hrvata, koji su stizali raznim putima na obalu Pacifika. Već 1857. bilo ih je toliko, da su osnovali svoje samostalno i potporno društvo, koje i danas još postoji i radi, ali u mnogo višem opsegu nego tada. Ovi prvi naši doseljenici bili su većinom iz južne Dalmacije i dalmatinskih otoka. Za čudo, dok je 70% doseljenika radilo po zlatnim rudnicima, ipak je velika većina naših doseljnike prihvatila se drugih poslova, koji su više odgovarali njihovim prirodnim sklonostima. Dok ih se je lijepi broj dao u razne trgovine vina, likera i živežnih namirnica, jedni su ostavili grad, dali se na sađenje voćaka i vinograda, u čemu su potpuno i uspjeli i stekli ne samo priznanje nego i slavu — daleko preko granica Kalifornije radi svoje sposobnosti, zanimanja i ljubavi u ovoj grani privrede. Današnje mjesto Watsonville na jugu od San Francisca poznato je radi svojih osobitih jabuka i izvan Amerike, a ta sva slava ide Hrvatima, koji su prvi počeli obrađivati voćnjake u Kaliforniji i posebnim kalemljenjem došli do plemenitijih vrsta smokava i nekih drugih voćaka. Kalifornija je danas prva zemlja na svijetu, koja proizvodi kvantitativno i valitativno najviše voća (na svijetu), a Hrvati su zapravo udarili temelj njezinim modernim voćnjacima i vinogradarstvu.

I uza sve to, što je zlata počelo pomalo nestajati, broj se naših doseljenika nije umanjivao, nego je naprotiv rastao. Počeli su se naseljavati u svim većim mjestima uz obalu Pacifika, a neki su stigli čak do na vrh Aljaške, koju je Amerika malo prije kupila od Rusije. I dok su neki našli namještenja po raznim tvornicama, rudokopima ili na pravljenju cesta i željezničkih pruga, jedni su se dali za samostalne radnje u ranznim granama gospodarstva. Ali veliki broj naroda sa dalmatinskih otoka dao se je na posao, koji im je već od rane mladosti bio veoma dobro poznat i za kojim ih je vukao prirodni nagon, a to je ribarstvo, koje je u Americi obećavalo mnogo udobniji život. Tako je nastala u predgrađu Los Angelesa — San Pedro — velika naša ribarska kolonija. U ovoj koloniji ima danas oko 8000 naših ribara, koji posjeduju moderne ribarske mreže, motorne ribarske lađe, najmodernije opskrbljene, sa vlastitim tvornicama za konzerviranje ribe — u vrijednosti od nekoliko milijuna dolara. Većinom se bave lovom srdela i tuna. Sezona lova na srdele traje od mjesea studenoga do ožujka, a tuna cijelu godinu, pošto ljeti love uz američku obalu, a zimi idu sve do ekvatora i države Peru.

Sjedište vlade i glavni grad za Kaliforniju je Sakramento. U gradu i okolici živi oko 6000 Hrvata, od kojih se veliki dio bavi gospodarstvom ili radi u tvornicama za konzerviranje povrća i voća. Tu ima u okolici grada znatan broj naših ljudi, koji se bave vinogradarstvom, gojenjem maslina i sličnim granama gospodarskog života…. Druga naša znatnija naselja nalaze se u Los Angelesu, San diegu i Oaklandu. Mnogi rade za razne željezničke i parabrodne kompanije, a dosta ih je namješteno po raznim salonima i restoranima.

Kalifornija je jedna od najbogatijih i najljepših zemalja na svijetu. Njezina blaga klima sa svim vrstama južnoga i tropskoga bilja, privlači mnoge, osobito ljude iz naših toplijih i primorskih krajeva. K tome je lakše u njoj naći zarade, jer je u zemlji razvijena raznovrsna industrija. Vađenje ruda i petroleuma iz zemlje, šumska industrija, ribarstvo, agrikultura i vrtlarstvo, glavni su dijelovi industrije u toj zemlji. Samoga zlata dala je ova država preko dvije milijarde dolara zlatne vrijednosti. K tome se kopa mnogo bakra, olova i cinka. Od cijele svjetske proizvodnje Kalifornija sama proizvede dvije trećine žive. Petroleuma proizvodi jednu petinu od sveukupnog američkog proizvoda. Iza Washingtona i Oregona proizvodi najviše građevinskog drveta. Vina godišnje daje preko milijun i osam stotina tisuća tona. Osim prvenstva u industriji ribe, ne smije se zaboraviti, da Kalifornija stoji među prvim državama Amerike i u poljodjelskim proizvodima, što joj mnogo olakoćuje dobro iskorištena vodena snaga, s kojom se natapa preko 60% cijeloga obradiva zemljišta.

Sjeverni susjed i nastavak duge Kalifornije jest četverokutasta država Opregon. I dok je Kalifornija po površini druga država u Americi sa 158.297 četvornih milja, Oregon sa svojih 95.607 četvornih milja dolazi tek na deveto mjesto. Omjer je pučanstva između ove dvije države je još nepravilniji, pošto je Oregon poput Švicarske, većinom gorovita i planinska zemlja. Uslijed svoga smještaja uz more i velikih planina u unutrašnjosti zemlje i klima je raznovrsna. Gradovi su većinom smješteni uz dolinu rijeke Kolumbije, koja je do Portlanda plovna i za oceanske brodove. U prirodnom bogatstvu Oregon mnogo zaostaje za Kalifornijom. Uz neke, manje spomena vrijedne proizvode, Oregon stoji na trećem mjestu u šumskoj industriji cijele Amerike. Sa svojih 364 pilana godišnje proizvodi građevinskog drveta u vrijednosti od 121,000.000 dolara. K tome je Oregon jako podesna zemlja za gospodarstvo, što je također jedna od glavnih grana zanimanja u državi. I ako u zemlji ima velika količina zlata, srebra, bakra i ugljena, ipak rudarstrvu nije posvećena nužna pažnja, nego još čeka bolje dane. Inače je Oregon daleko poznat radi svoga odličnog voća, osobito jabuka, krušaka, šljiva i kajsija. Ribarstvo je također vrlo dobro razvijeno i morsko i riječno. Lososa, haringa i srdela, ulovi su u oregonskim vodama preko 30,000.000 kg godišnje. Mlinska industrija, klaonice i mljekarstvo, uz proizvodnju cementa, također su od znatne vrijednosti u životu pučanstva.

I ako Oregon ima istu smjesu naroda kao i susjedne deržave — Washington i Kalifornija, ipak je u njemu razmjerno manje Kineza, Japanaca, Crnaca i Indijanaca, nego li u spomenute dvije države. Skoro deset desetina je pučanstvo bijele rase, većinom doseljenici iz Amerike ili Evrope. U prošlom se je stoljeću samo mali broj Hrvata doselio u Oregon. Većina ih je došla prederatnih godina od 1904. do 1914. godine. Najviše ih je radilo, a još i danas radi na šumskoj industriji, na željeznicama, u talionicama, te neki dio bavi se ribarstvom i gospodarstvom. U Portalandu ima nešto oko dvadesetak Hrvata uposlenih u trgovini, poglavito gostioničari. Portalandski ribari redovito idu svi u Aljašku na ribolov u svibnju, a vraćaju se u listopadu. Osim Portlanda i okolice vrijedna je spomena Astoria na oceanu, u kojoj se također nalazi mala hrvatska ribarska kolonija. U cijelom Oregonu nema niti 8000 Hrvata, a od toga ih je velika većina u raznim dijelovima prostranoga Portlanda i nekoliko u okolici, koji se bave gospodarstvom.

Običajem i klimom Oregonu najsličnija država je njegov sjeverni susjed — država Washington, koja je površinom manja, a pučanstvom znatno viša od Oregona. Washington ima svoj nadimak “Vječno zelena država”, radi velikih crnogoričnih šuma, osobito jelovine, koja pokriva skoro cijelu zemlju. Stoga nije nikakvo čudo, da ova država proizvodi jednu sedminu sveukupnog proizvoda drvata u svoj Americi. Radi umjerene klime i velikog šumskog bogatstva — rudarstvo, stočarstvo, velike klaonice i mljekare — od velike su važnosti u gospodarskom životu zemlje. Uza svu veliku proizvodnju drveta i ugljena, Washington je ipak bitno agrikulturna zemlja. Iza Kalifornije — Washington stoji na prvom mjestu u industriji ribe sa 71 tvornicom za konzerviranje i 38 legla za razmnožavanje ribe. Prihod na samoj ribi penje se godišnje do 30 miliuna dolara. Trgovina s Japanom, Kinom i susjednom Kanadom osobito je živa, i Seattle je danas druga trgovačka luka na Pacifiku. U Washingtonu se nalazi veliki broj Japanaca, Crnaca, Indijanaca i Kineza.

Uzduž cijele obale washingtonske nalazi se dosta viših gradova, u kojima ima priličan broj i Hrvata. Dosta je veliko naše naselje u Aberdeenu, gdje su isključivo svi uposleni u šumskoj industriji. Zatim dolazi Tacoma, Seattle, Everet i Bellingham, gdje su većinom svi ribari, i Roslyn, gdje su rudničari. Dok u Kaliforniji ima oko 30.000 Hrvata, u Washingtonu ih tek ima nešto preko 10.000.

Ogromna većina od 90% cijele iseljene Hrvatske u Americi nalazi se po istočnim i srednjim državama Amerike. Dok je zapad prirodno mnogo ljepši i za življenje pogodniji, ipak je ostao potpuo nepoznat većini naših iseljenika, jer kako su god dolazili iz domovine, i čim je koji uhvatio kakvu rabotu na ulasku u Ameriku, kod nje je i ostao, dok je dulje mogao. I sami Amerikanci ne poznaju dovoljno zapada. Uza svu nenadmašivu ljepotu, zapad je dobio ukrasni pridjev “Wild west” — divlji zapad. Što se našeg naroda tiče, mora se priznati, da su ovi na zapadu u narodnom i vjerskom pogledu još daleko iza onih na istoku Amerike. Sa svoje samo dvije vlastite crkve — u Los Angelesu naime i u San Franciscu, i bez ijedne naše škole, svakako očituju veliko duhovno siromaštvo. K tome, što je još žalosnije, dok na istoku svako dijete zna, da je hrvatsko, na zapadu ih je veliki broj, naravno doseljenika, koji još s time nisu na čistu. Ostavljeni sami sebi kroz duge godine i izloženi raznim propagandama lažnih apostola, koji su na njih kalemili sve što nije naše, tako su plovili mutnim vodama. Nije ovdje mjesta da se piše čijom krivnjom, ali ono malo inteligencije po Kaliforniji svakako nije ispunilo svoju ni narodnu ni vjersku misiju. Ipak je vrijedno spomenuti utješnu činjenicu, da su u manjoj mjeri zaraženi komunizmom, nego po drugim krajevima. Stoga se nadamo, da će se s vremenom sve pomalo izliječiti i da će i svi iseljeni Hrvati biti živi udovi domovine Hrvatske.

Godišnjak “Hrvatski radiša” za prostu godinu 1939.

Izdala Središnja uprava “Hrvatskog radiše” u Zagrebu.

Godina XVIII. Zagreb: 1938., st. 142 – 145.